29.03.2024. Petak

 
PARTNERI
Subotica
Subotica
Sportski savez Srbije
Sportski savez Srbije
Sportski savez Vojvodine
Sportski savez Vojvodine
Olimpijski komitet Srbije
Olimpijski komitet Srbije
Fudbalski savez Srbije
Fudbalski savez Srbije
Odbojkaški savez Srbije
Odbojkaški savez Srbije
Rukometni savez Srbije
Rukometni savez Srbije
Vaterpolo savez Srbije
Vaterpolo savez Srbije
Neustrašiv borac i rekorder

Jovan Mikić-Spartak

17_1.jpgRetki su sportisti i ljudi kao što je bio Jovan MikićSpartak (19141944): ušao je u istoriju i kao sportista i kao neustrašivi borac za slobodu svog naroda. Bio je jedan od najboljih jugoslovenskih atletskih rekordera, dvostruki je prvak Balkana, a poginuo je hrabro, kao komandant Subotičkog partizanskog odreda, oslobađajući svoj rodni grad.  

Slučaj je hteo da se rodi na početku prvog, a da pogine pri kraju drugog svetskog rata. A, sve što je u međuvremenu ostvario, govori da se radilo o jednom izuzetnom sportisti i jednom izuzetnom čoveku.  

Podaci, tako, pokazuju da je Spartak u periodu od 1932. do 1939. godine bio jedan od najboljih jugoslovenskih atletičara. Karijeru atletskog asa počeo je u subotičkoj Bačkoj, a nastavio je u beogradskoj Jugoslaviji. Takmičio se sa uspehom u više atletskih disciplina  troskoku, skoku udalj, skoku uvis, petoboju i desetoboju.  

Prvi put nastupio je na prvenstvu Jugoslavije 1932. godine u Zagrebu, kada je sa 18 godina skako uvis: nije postigao značajniji rezultat, ali je već tada skrenuo na sebe pažnju svojim talentom. Bilo je to, ujedno, i njegovo prvo značajnije takmičenje van Subotice.  

A, samo dve godine kasnije, 1934. godine, opet u Ziigrebu, postaje prvak Jugoslavije: osvaja prvo mesto u troskoku sa rezultatom 13,15 metara. Već 29. jula iste godine u Beogradu postiže dotad najbolji rezultat u zemlji u troskoku: skače 13,86 metara. Neopravdano, samo iz nekakvih formalnih razloga, taj rezultat mu nije bio priznat u jugoslovenski rekord, iako je bio za 6 santimetara bolji od dotad najboljeg rezultata u zemlji.  

Ali, ta nepravda nije demoralisala Spartaka, tog velikog zaljubljenika atletike: na sledećem prvenstvu Jugoslavije u Ljubljani, on 1935. godine postaje  dvostruki šampion: sa 175 santimetara pobednik je u skoku uvis, a sa 14,05 metara šampion je u troskoku. Ujedno, postaje prvi Jugosloven koji je u troskoku preskočio za to vreme izuzetno teških  14 metara. Godinu dana kasnije, postavlja u dvomeču sa atletičarima Grčke novi jugoslovenski rekord u troskoku od 14,20 metara. Taj rekord ostaće neprevaziđen do 1938. godine. Spartak se spremao da ga ponovo preuzme, ali je bio ometen prvo odlaskom u vojsku, a kasnije početkom II svetskog rata.  

Zabeleženo je, takođe, da je Jovan Mikić oborio 1937. godine na Svetskom prvenstvu studenata u Parizu i državni rekord u petoboju sa 2.825 bodova (148 bodova više od dotadašnjeg rekorda).  

Od 1932. do 1939. godine Spartak je kao jugoslovenski reprezentativac bio  stalni učesnik Balkanskih igara. Takmičio se kao svestrani atletičar u više disciplina: skoku uvis, skoku udalj, troskoku i desetoboju. Dva puta je bio i prvak Balkana: 1935. u Istambulu, kada je pobedio u skoku uvis sa 175 santimetara, i 1937. godine u Bukureštu, kada je bio prvi u troskoku sa 14,03 metra. Pored toga, na prvenstvima Balkana osvojio je i još šest drugih mesta: 1932. godine u Atini bio je drugi u troskoku (13,47 m), 1933. godine u Atini takođe drugi u troskoku (13,72 m), 1934. godine u Zagrebu opet drugi u troskoku (13,74 m), 1935.    godine u Atini drugi u desetoboju (5.721 bod), 1936.    u Atini drugi u troskoku (13,93 m), 1939. godine u Atini drugi u desetoboju (5.537 bodova).  

Na VII svetskim studentskim igrama 1937. godine u Parizu, kada je zabeležio jugoslovenski rekord u atletskom petoboju, zauzeo je šesto mesto, takmičeći se sa predstavnicima 18 zemalja.  

Veoma je upečatljiva i ona druga strana života Jovana Mikića-Spartaka  van sporta. U svakom pogledu bio je  uzorna ljčnost. Još kao maturant, bio je predsednik đačke literarne družine „Bratstvo" u Muškoj realnoj gimnaziji u Subotici. Poeziju je nastavio da piše i kao student, objavljujući svoje pesme najčešće u subotičkim listovima „Književni sever", „Neven" i „Bunjevačko kolo".  

Kao takmičar na Svetskom studentskom prvenstvu u Parizu 1937. godine pokušao je da pređe u Španiju i uključi se u španski građanski rat, ali ga regrutna komisija nije primila, pošto je iskreno priznao da dotle nije služio vojsku.  

U studentskim danima bavio se sportskim novinarstvom, sarađujući u listovima „Politika" i „Vreme", da bi kasnije postao i stalni član redakcije „Sportski svet" u Beogradu. Pred II svetski rat objavio je i dva stručna rada, radeći kao asistent Ekonomsko-komercijalne visoke škole u Beogradu.  

Za vreme II svetskog rata, pošto je bio mobilisan kao rezervni oficir, bio je zarobljen i u proleće 1941. godine prebačen u nemački logor u Nirnbergu Ipak, ujesen 1941. godine izašao je iz logora i nastanio se u Novom Sadu, gde su mu živeli supruga Ksenija i dete. Odmah se povezao sa naprednim pokretom, pomažući na sve načine u borbi protiv fašista. Zbog takvog delovanja, početkom 1944. godine morao je da pređe u ilegalnost, a marta 1944. godine stigao je i u partizane: s manjom grupom aktivista prešao je u Srem i Frušku Goru.  

Kao istaknuti borac, u leto 1944. godine postao je član Komunističke partije Jugoslavije, a 23. avgusta 1944. godine imenovan je za komandanta Subotičkog partizanskog odreda bačkobaranjske zone, zaduženog da organizuje borbu protiv okupatora na području tri sreza.  

Izgubio je život, kao hrabri oslobodilac Subotice, u noći između 10. i 11. oktobra 1944. godine. Naime, prilikom obračuna sa poslednjim fašističkim vojnicima teško je ranjen i ubrzo je podlegao ranama.  

U arhivskim dokumentima ostalo je zabeleženo sledeće svedočenje jednog od Spartakovih saboraca o poslednjim trenucima njegovog života:  

Ja sam prišao Spartaku. On je ležao pod stolom ranjen. Zapitao sam ga: gde je ranjen? On mi je rekao da je ranjen u ruku, mišicu i ispod pluća. Ja sam mu odmah raspasao opasač, bluzu, no njegova rana nije krvarila. Imao je unutrašnje krvarenje. Sa uzdahom mi je rekao: ,,Ja sam svoju dužnost izvršio, moja misija je završena  Subotica je slobodna ..."

Tako mogu da žive, bore se i umiru samo  izuzetni ljudi.  

  Share on Facebook