29.03.2024. Petak

 
PARTNERI
Subotica
Subotica
Sportski savez Srbije
Sportski savez Srbije
Sportski savez Vojvodine
Sportski savez Vojvodine
Olimpijski komitet Srbije
Olimpijski komitet Srbije
Fudbalski savez Srbije
Fudbalski savez Srbije
Odbojkaški savez Srbije
Odbojkaški savez Srbije
Rukometni savez Srbije
Rukometni savez Srbije
Vaterpolo savez Srbije
Vaterpolo savez Srbije
Stoni tenis

Osvajači najviših trofeja

U svim posleratnim periodima stonoteniseri subotičkog Spartaka bili su barjaktari „novog talasa" u jugoslovenskom stonom tenisu. Ostavili su dubokog traga i u evropskom i svetskom stonom tenisu.
Stonoteniseri Subotice i Spartak imaju zbirku od blizu 3.000 trofeja i mnoga druga sportska priznanja.
Između ostalog, Spartak je osvajač i dva velika evropska trofeja: 1977. i 1980. godine osvojio je pehar Evropskog kupa sajamskih gradova.
Igrači Vilim Harangozo i Zoran Kalinić nosioci su titula svetskog prvaka u igri parova: 1954. godine igrali su žarko Dolinar (Zagreb) i Vilim Harangozo, a 1983. godine par Dragutin Šurbek (Zagreb) i Zoran Kalinić. To je, svakako, kuriozitet svoje vrste da u jednoj sportskoj disciplini igrački parovi iz dva ista grada budu svetski šampioni.
Takmičari Spartaka osvojili su i više titula ekipnih prvaka Jugoslavije. Muškarcima je to pošlo zarukom jedanaest, a ženama osam puta. Dodajmo još da su Vilim Harangozo, Josip Gabrić i Zoran Kalinić, stonoteniseri Spartaka, dobili status zaslužnih sportista Jugoslavije, kao i da je veći broj igrača ovog kluba dugi niz godina bio u sastavu jugoslovenske reprezentacije.

Topovi su još grmeli...

A, sve je, praktično, počelo u ranu zimu 1944. godine, dok su još u daljini grmele topovske granate, terajući fašističke horde sa teritorije naše zemlje. U nedelju, 24. decembra 1944. godine, u listu Radio vesti osvanuo je poziv omladini da prisustvuju egzibicionim nadmetanjima u ping-pongu, koja će se održati sutradan u prostorijama AFž-a. Nastupali su najbolji subotički igrači (kao reprezentacija USAOV-a Subotica) u sastavu: Vilim Harangozo, Margetić i Dulić. Igrali su protiv tima USAOV-a iz Novog Sada. Subotičani su porazili goste sa 5:0, a u istom sastavu odigrali su revanš u Novom Sadu, u februaru 1945. godine - nerešeno 2:2.
U arhivi stonoteniskog kluba iz tog perioda čitamo i sledeće redove: „Najživlji rad na omasovljenju od osnivanja, 21. aprila 1945. godine, bio je u prvih pet posleratnih sezona. U tom vremenskom intervalu odigrano je 500 utakmica, takmičari su osvojili 33 državna prvenstva, među prvima su prešli granicu reprezentujući jugoslovenski sport u inostranstvu, igrajući u Rumuniji, Austriji, Engleskoj, Čehoslovačkoj, Svedskoj, Francuskoj, Irskoj i drugim zemljama . . ."
Stonoteniski klub bio je jedan od prvih šest klubova - sekcija koji su formirani u okviru Fiskulturnog omladinskog sportskog društva Spartak i u njemu su ponikli mnogi istaknuti stonoteniseri. Kao celina, klub je najveći uspeh postigao 1948. godine: na šampionatu države u Zagrebu osvojio je sve titule prvaka i tako postao apsolutni prvak države i u ženskoj i u muškoj konkurenciji.
Gde, zapravo, leži tajna velikih uspeha stonotenisera Spartaka? Odgovor je, možda, banalan: u stalnom masovnom stručnom radu. Tibor Harangozo je, još 1945. godine, započeo taj masovni stručni rad sa mladima. Veliki odziv, ali i ogromno zalaganje stručnjaka, omogućili su da se u Spartaku izgradi svojevrsna -„subotička škola ping-ponga", kako se u to vreme zvao ovaj sport. Već te godine održavana su, čak, i kvartovska takmičenja na kojima su sudelovale stotine dečaka i devojčica. Iz te mase mladih igrača, upornim radom, usavršavani su oni - najtalentovaniji.
Slična takmičenja godinama su priređivana u Subotici, pa je tako stonoteniski klub Spartak stalno osvežavan novim mladim snagama. Među najboljim igračima bili su, u to vreme, Bajić i Gabrić, a medu igračicama Temunovićeva. Kasnije su ponikli: Vojislav Marković, Bela Mesaroš, Šoš, Kalinić, Matković, Gavrilović, Santo i drugi.
Subotica je još od 1946. godine bila domaćin ne samo prvenstava države, već i mnogih susreta sa velemajstorima celoloidne loptice, među kojima su najpoznatiji Barna, Šido, Ogimura i Lič. U novembru 1970. godine, održano je u subotičkoj Hali sportova 19. međunarodno prvenstvo Jugoslavije, na kojem su gostovali najbolji igrači Japana Ito i Hasegava.
Mesec dana kasnije, decembra 1970, u sali Narodnog pozorišta održan je prijateljski meč Jugoslavija-Kina u konkurenciji žena i muškaraca. Tada je subotička i jugoslovenska publika videla svetskog prvaka Čuan Ce Tunga i eksšampiona sveta Li Tu Junga, kao i svetsku prvakinju Li Li. U Kupu evropskih šampiona 1981. godine, kao i u Kupu sajamskih gradova Evrope 1977. godine, u Subotici su protiv Spartaka zaigrali i svetski stonoteniski prvaci Jonjer, Klampar i Gergelj (Vašutaš).

Majstori igre

Bilo da su nastupali u sastavu jugoslovenske reprezentacije ili da su branili boje Spartaka, subotički igrači braća Tibor i Vilim Harangozo, Roža, Gabrić, Marković, Mesaroš i Kalinić, kao i Temunovićeva, Čovićeva i Harmatova, jednako su privlačili publiku u zemlji i inostranstvu, jer su stalno prikazivali najkvalitetniji repertoar znanja i umešnosti, čime su oduševljavali gledaoce i stručnjake.
Krajem juna 1977. godine, u finalu 11. Kupa sajamskih gradova Evrope, „sudarili" su se Ganc-Mavag (Budimpešta) i subotički Spartak. U oštroj i dramatičnoj igri, posle petočasovnog nadmetanja, Mesaroš, Kalinić, Gavrilović i Feldi osvojili su veliku „evropsku salataru". Bio je to, do tada, najznačajniji klubski uspeh u istoriji subotičkog sporta. Prvi put je bio osvojen jedan evropski trofej, čime se nije mogao pohvaliti ni jedan jedini sportski kolektiv u Subotici. Međutim, u 14. finalu Kupa sajamskih gradova Evrope, 1980. godine u Solnoku (Mađarska), Subotičani su osetili i gorčinu poraza: nadigrali su ih stonoteniseri Vašutaša (Budimpešta) sa 1:5.
Pod zidinama Akropolja, u sunčanoj Atini 1981. godine, igrano je još jedno veliko evropsko finale: u 15. Kupu sajamskih gradova Evrope sastali su se Spartak i Sabriken (SR Nemačka), Kalinić, Mesaroš, Lučić i Gavrilović igrali su izvrsno i pobedom od 5:3 ponovo vratili vredni pehar u vitrine kluba.
U svoj dosadašnjoj 39. godišnjoj istoriji, Spartak je igrajući u muškoj konkurenciji I savezne lige bio prvak države jedanaest puta: 1946, 1948, 1949, 1951, 1952, 1953/54, 1954/55, 1977/78, 1978/79, 1980/81. i 1981/82. godine. U ženskoj konkurenciji osvojeno je osam šampionskih titula: 1946, 1947, 1948, 1949, 1950, 1951, 1952. i 1953/54. godine.
Stonoteniseri Spartaka igrali su u I saveznoj ligi još i sledećih godina: 1968. godine (V mesto), 1968/69. (VII), 1970/71. (V), 1976/77. (IV), 1979/80. (II), 1982/83. (III) i 1983/84. godine (III mesto).
Sudelovali su u Kupu Evropskih šampiona 1978, 1980, 1981. i 1982. godine, a u Kupu sajamskih gradova Evrope 1976, 1977, 1980, 1981. i 1982/83. godine.
Jugoslovenski reprezentativci bili su kod muškaraca: Tibor i Vilim Harangozo, Nandor Roža, Josip Gabrić, Vojislav Marković, Bela Mesaroš i Zoran Kalinić, a kod žena Margita Čović-Ica, Marica Vrzić-Temunović, Jelisaveta Pauk i Ana Harmat
Posle sjajne posleratne generacije, Spartak kasnije nije uspeo da obnovi kvalitetan rad ženske stonoteniske ekipe.
Prvu posleratnu titulu prvaka države Spartak je osvojio 1946. godine u sastavu: Tibor i Vilim Harangozo i Ivan Herman. žene su iste godine kao šampionke igrale u sastavu: Roža Futo, Marica Temunović, Margita-Ica Čović i Eržebet Pauk.

Dvojica izuzetnih

Pravi velemajstori stonog tenisa, svakako, su Vilim Harangozo i Zoran Kalinić. To su igrači koji su prošli celokupan, mukotrpan ali i lep, razvojni put od igranja u kategoriji „klinaca", do trona svetskih pobednika.
Obojicu ih je krasila skromnost u svakodnevnom životu, ali i vanredna radna energija, upornost, samodisciplina, maštovita igra, bez znatnijih oscilacija u kvalitetu. Mada potpuno posvećeni stonom tenisu, ni Vilim ni Zoran nisu zaboravili redovno školovanje, svesni da je sportska slava, ipak, varljiva i prolazna, te da se valja na vreme osposobiti i za kasniji životni poziv.
U celini gledano, slične osobine krase i brojne druge igrače stonoteniskog kluba. To je omogućavalo da se postižu vredni rezultati stonotenisera, iako se uvek radilo u veoma skromnim materijalnim i prostornim uslovima, uz mnogo samoodricanja igrača i trenera.
U Spartaku se, i danas, igra samo ,,na tri stola", kao što je bilo u vreme osnivanja ovog kluba.
Zasluge za novije uspehe kluba, svakako, pripadaju i savesnom profesionalnom treneru Todoru Rakiću, ali i brojnim entuzijastima i pomažućim članovima, koji na pravim amaterskim principima deluju u klubu.
Dodajmo da se u čast Vilima Harangoza, velikana subotičkog i jugoslovenskog sporta i fizičke kulture, svake godine održava memorijalni jugoslovenski turnir u stonom tenisu, čiji su domaćini naizmenično - sve naše republike i pokrajine.
Za izuzetne sportske rezultate, Stonoteniski klub Spartak proglašavan je najboljim sportskim kolektivom Subotice u tri maha - 1977, 1978. i 1981. godine.
Značajno društveno priznanje, vojvođansku sportsku nagradu Jovan Mikić-Spartak, klub je primio 1979. godine, u znak priznanja za rezultate postignute u domaćoj i međunarodnoj konkurenciji. Ujedno, i pojedini igrači dobili su dosad brojna visoka društveno-sportska priznanja Subotice, Vojvodine i Jugoslavije.
Zoran Kalinić bio je proglašen za prvog sportistu - juniora Subotice - 1975. i 1976. godine, a kao senior postao je najbolji sportista grada još četiri puta: 1979, 1980, 1982. i 1983. godine.
Najvišu vojvođansku sportsku nagradu primili su: trener Todor Rakić, Bela Mesaroš i u dva navrata Zoran Kalinić (1982. i 1983.).

88_1.jpg

žene i muškarci Stonoteniskog kluba Spartak na prvomajskoj paradi 1946. godine.
S leva na desno: J. Pauk, I. Čović, V. Harangozo, I. Herman, I. Kovač, J. Gabrić i I. Bajić

88_2.jpg

Vojislav Marković (levo) i Vilim Harangozo, reprezentativci, prvaci države,
učesnici šampionata Evrope i sveta

88_3.jpg

Dragutin Šurbek i Zoran Kalinić - 1983. - svetski asovi u igri parova

88_4.jpg

Ovako je počelo - juniori Spartaka 1968. bili su među najboljima u zemlji.
Stoje, s leva na desno: Z. Kalinić, I. Farago, R. Santo i A. Matković, sa trenerom T. Rakićem

88_5.jpg

Bela Mesaroš, reprezentativac, državni prvak

  Share on Facebook